Estonija se često spominje u razgovorima o povoljnim poreznim režimima. Svojom inovativnom politikom 0% poreza na reinvestiranu dobit i naprednim digitalnim poslovnim okruženjem, ova mala baltička država privukla je poduzetnike iz cijelog svijeta da ovdje osnuju tvrtku. Estonija je čak nekoliko godina zaredom rangirana kao zemlja broj jedan po poreznoj konkurentnosti od strane Tax Foundationa. Ali znači li to da je Estonija “porezni raj”?
Definiranje poreznih oaza i usporedba s Estonijom
Pojam porezni raj priziva slike tropskih otoka poput Kajmanskih otoka ili Paname, gdje bogati pojedinci skrivaju novac u tajnim offshore računima. U ovom ćemo članku definirati što je porezni raj (i što znači offshore jurisdikcija), usporediti Estoniju s klasičnim poreznim oazama u smislu transparentnosti, propisa i poreza, te navesti glavne prednosti Estonije.
Cilj je utvrditi na uravnotežen način odgovara li Estonija etiketi poreznog raja, ili je jednostavno konkurentno i transparentno porezno okruženje.
Što je porezni raj?
Jednostavno rečeno, porezni raj je država (ili jurisdikcija) koja nudi stranim pojedincima i tvrtkama iznimno nisku ili nikakvu poreznu obvezu, obično u kombinaciji sa zakonima koji štite financijske informacije od drugih vlasti. Ključno je da porezni rajevi obično također nude visok stupanj tajnosti ili nedostatak transparentnosti. Drugim riječima, ne samo da imaju niske poreze nego i neprozirne propise koji mogu olakšati skrivanje imovine ili prihoda od poreznih vlasti. Ova tajnost može uključivati anonimne bankovne račune, povjerljive poslovne registre ili blaga pravila o prijavljivanju.
Termin offshore jurisdikcija često se koristi u istom kontekstu kao i porezni raj. Zapravo se “offshore jurisdikcija”, “offshore financijski centar” i “porezni raj” ponekad koriste naizmjenično.
Gdje se nalaze najpoznatije offshore jurisdikcije svijeta?
Klasični primjeri poreznih rajeva uključuju jurisdikcije poput Kajmanskih otoka, Bermuda, Britanskih Djevičanskih otoka i Paname, među ostalima. Ta su mjesta dugo poznata po nikakvim ili vrlo niskim porezima (posebno za strane rezidente ili offshore tvrtke) te po politikama koje privlače međunarodni kapital obećavajući privatnost. Primjerice, mnoge od tih oaza uopće ne oporezuju razne oblike prihoda. Kajmanski otoci, na primjer, uopće ne naplaćuju porez na dobit poduzeća, na kapitalnu dobit niti porez na plaće. U nekim slučajevima, tisuće fiktivnih tvrtki mogu biti registrirane na jednu jedinu adresu zgrade, što ilustrira famozni koncept “tvrtki poštanskih sandučića” – subjekata bez stvarnog poslovanja.
Važno je napomenuti da korištenje poreznog raja nije nužno protuzakonito samo po sebi – pojedinci i tvrtke mogu legalno usmjeravati dobit kroz te jurisdikcije kako bi smanjili porezno opterećenje. Međutim, potencijal za zlouporabu je velik. Porezni rajevi često se povezuju s agresivnim shemama izbjegavanja poreza, pa čak i utaje ili pranja novca, zbog kombinacije niskih poreza i tajnosti. To je dovelo do sve većeg međunarodnog pritiska (od strane organizacija poput OECD-a i EU-a) da se stane na kraj najštetnijim praksama poreznih oaza.
Estonija u usporedbi s klasičnim poreznim oazama
Na prvi pogled, Estonija dijeli jedno privlačno obilježje s poznatim poreznim oazama: izuzetno nisko oporezivanje dobiti tvrtke (točnije, porezna stopa od 0% na neraspoređenu dobit). Ova je značajka navela neke da Estoniju nazovu “raj za startupe” ili da se zapitaju je li to nova vrsta europskog poreznog raja.
Međutim, kada Estoniju usporedimo s klasičnim poreznim rajevima poput Kajmanskih otoka, Bermuda ili Paname po ključnim čimbenicima – transparentnosti, korporativnim propisima i poreznom tretmanu – otkrivamo značajne razlike.
Transparentnost
Tradicionalni porezni rajevi često se povezuju sa strogom tajnovitošću. Primjerice, Panama je povijesno imala rigorozne zakone o bankovnoj tajni, što znači da banke u Panami nisu smjele dijeliti informacije o vlasnicima računa, što je klijentima omogućavalo da ostanu anonimni. Isto tako, mnoge offshore oaze omogućuju da se stvarni vlasnici tvrtki (krajnji korisnici vlasništva) sakriju iza nominalnih direktora ili putem trustova i dionica na donositelja. U ekstremnim slučajevima, jedna jedina poslovna zgrada u raju može biti formalno sjedište za desetke tisuća tvrtki – zloglasno izvješće američkog Senata iz 2008. otkrilo je da je jedna zgrada na Kajmanskim otocima imala čak 18.857 tvrtki registriranih na toj adresi. Ovo ilustrira koliko takve strukture mogu biti netransparentne i odvojene od stvarne ekonomske aktivnosti.
Nasuprot tome, estonski sustav je vrlo transparentan. Estonija vodi javni poslovni registar u kojem su informacije o vlasnicima i direktorima tvrtki javno dostupne. Zemlja također aktivno sudjeluje u međunarodnoj razmjeni informacija – zapravo, Estonija razmjenjuje porezne podatke s više od 100 jurisdikcija na temelju sporazuma OECD-a. Ukupna financijska netransparentnost Estonije je minimalna – prema jednom mjerilu, Estonija čini samo 0,14% globalne financijske netransparentnosti (vrlo malen udio). Ukratko, skrivanje novca u Estoniji nije izvedivo na način kao što bi moglo biti u tradicionalnom tajnovitom raju. Financije estonske tvrtke su “na otvorenom” za regulatore, što je suprotno bankovnoj tajni i netransparentnosti koja obilježava porezne rajeve.
Korporativni propisi
Klasične offshore oaze obično imaju vrlo labave korporativne zahtjeve za nerezidentne tvrtke. Mnoge od njih ne nameću nikakav uvjet o lokalnoj poslovnoj prisutnosti – često vam ne trebaju lokalni zaposlenici ni ured; dovoljan je lokalni registrirani agent i poštanski pretinac. Financijsko izvještavanje i računovodstveni zahtjevi su minimalni ili praktički ne postoje za offshore subjekte. To može dovesti do onoga što EU opisuje kao “fiktivna sjedišta” – tvrtke registrirane u mjestu bez ikakve stvarne aktivnosti ili prisutnosti tamo, isključivo u porezne svrhe. Primjerice, offshore International Business Company u nekim karipskim jurisdikcijama možda ne mora podnositi godišnje financijske izvještaje niti podliježe revizijama, ako ne posluje lokalno.
Estonija, s druge strane, iako vrlo privlačna za poslovanje, ipak provodi standardna pravila korporativnog upravljanja i financijskog izvještavanja kakva se očekuju od zemlje EU. Tvrtke registrirane u Estoniji (uključujući one u vlasništvu e-rezidenata) moraju voditi propisno knjigovodstvo i predavati godišnja izvješća estonskim vlastima. Članstvo Estonije u Europskoj uniji znači da se pridržava uobičajenih standarda korporativne transparentnosti i regulative. Zapravo, za razliku od tipičnog raja, Estonija zahtijeva transparentnost i uredno računovodstvo od tvrtki – ne možete jednostavno osnovati “papirnatu” tvrtku i potom zanemariti usklađenost s propisima. Ugled zemlje na međunarodnim ljestvicama zahvaljujući tome raste: Estonija se smatra poslovnim okruženjem s visokim stupnjem usklađenosti i niskom razinom korupcije, a ne Divljim zapadom za mutne fiktivne tvrtke. Poduzetnik koji osniva tvrtku u Estoniji naći će proces brzim i relativno jeftinim, ali i dalje se mora pridržavati pravila (npr. podnošenja godišnjih financijskih izvještaja, plaćanja poreza kada dođe vrijeme itd.), baš kao i u svakoj dobro uređenoj ekonomiji.
Porezni tretman
Najveća razlika leži u načinu oporezivanja prihoda. Tradicionalne porezne oaze u pravilu nude potpuno oslobođenje od poreza ili gotovo nikakvo oporezivanje određenih vrsta prihoda, posebno za strance. Primjerice, Kajmanski otoci uopće ne naplaćuju porez na dobit poduzeća – tvrtka na Kajmanima može ostvariti neograničenu dobit i ne platiti ništa lokalnoj poreznoj upravi. Slično, teritorijalni porezni sustav Paname znači da ako tvrtka sav prihod ostvari u inozemstvu, Panama ga uopće neće oporezivati – takva offshore tvrtka u suštini plaća 0% poreza na prihode izvan Paname. Ni Bermuda nema porez na dobit poduzeća. Te zemlje osiguravaju prihode državnog proračuna na druge načine (npr. pristojbama ili oporezujući samo lokalne aktivnosti), ali u biti obećavaju da stranim investitorima ili tvrtkama neće naplatiti porez na njihovu dobit.
Estonski porezni sustav je fundamentalno drugačiji. Estonija ne nudi opće pravilo o 0% poreza za sve – umjesto toga, odgađa oporezivanje kako bi potaknula rast. U Estoniji dobit tvrtke ne oporezuje se dok se ne isplati (bilo kao dividenda ili kroz određene druge isplate). Drugim riječima, estonska tvrtka koja reinvestira svoju dobit platit će 0% poreza na tu zadržanu dobit u tom trenutku – ali ako i kada isplati dividende vlasnicima, morat će platiti oko 20–22% poreza. To je puna porezna stopa po međunarodnim standardima (usporediva ili čak viša od poreznih stopa na dobit u mnogim državama). Nasuprot tome, tvrtka u pravom poreznom raju poput Kajmanskih ili Djevičanskih otoka mogla bi isplatiti dobit stranom vlasniku i i dalje platiti 0% poreza lokalno.
Estonski pristup više nalikuje odgodi poreza: možete odgoditi oporezivanje zadržavanjem dobiti u tvrtki radi razvoja poslovanja. To je vrlo povoljno za poslovanje, ali nije potpuno oslobođenje od poreza na dobit zauvijek.
Primjerice, ako tehnološki startup u Estoniji ostvari dobit od 1 milijun eura i uloži je natrag u razvoj proizvoda, u tom trenutku ne plaća nikakav porez na dobit na taj iznos. To je velika prednost za rast. Međutim, ako konzultantska firma u Estoniji zaradi 100.000 € i vlasnik je želi uzeti kao dividendu, otprilike 20.000 € morat će se platiti u Estoniji kao porez. U klasičnom scenariju poreznog raja, taj vlasnik ne bi lokalno platio ništa na tu isplatu (premda bi vjerojatno platio porez u svojoj matičnoj zemlji). Dakle, estonska stopa poreza na distribuiranu dobit zapravo može biti viša od obećanja nulte stope u tradicionalnom raju – Estonija nije mjesto gdje možete jednostavno trajno skloniti dobit bez plaćanja poreza. Glavni porezni “trik” Estonije je da sami birate kada ćete platiti porez tempirajući isplate dobiti; ako dobit nikad ne isplatite (odnosno ako odgađate isplatu), nikad nećete platiti porez na dobit. To je izvrsno za legitimni rast poslovanja, ali ne koristi onome tko želi potpuno sakriti dobit od oporezivanja.
Međunarodna usklađenost
Zadnja točka usporedbe je kako međunarodna zajednica gleda na ove jurisdikcije. Mnogi klasični rajevi bili su na raznim crnim ili sivim listama zbog nesuradnje u poreznim pitanjima. EU, primjerice, ima popis “nekooperativnih poreznih jurisdikcija” (odnosno zemalja za koje smatra da imaju štetne porezne prakse ili manjak transparentnosti). Panama, Kajmanski otoci, Bermuda i drugi bili su na tim listama ili su dobili upozorenja od EU i OECD-a.
Estonija, kao članica EU i OECD-a, na suprotnoj je strani tih nastojanja – sudjeluje u postavljanju globalnih pravila umjesto da bude na meti kritika. Estonija provodi mjere OECD-a protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) i automatski razmjenjuje porezne informacije kako bi spriječila utaju. Također je zagovornik pravednog i transparentnog oporezivanja unutar EU. Ovakva usklađenost s globalnim standardima jasno je razlikuje od onih jurisdikcija koje su ozloglašene zbog tajnovitosti ili omogućavanja izbjegavanja poreza. Nitko na međunarodnoj razini ne optužuje Estoniju da je buntovni porezni raj; naprotiv, često je hvaljena zbog svoje inovativne, ali odgovorne porezne politike.
Ukratko, Estonija se kritično razlikuje od klasičnih poreznih rajeva: transparentna je tamo gdje su oni tajnoviti, zahtijeva normalnu korporativnu usklađenost ondje gdje oni često ne zahtijevaju, a u konačnici oporezuje poslovnu dobit (po uobičajenoj stopi), dok oni često primjenjuju minimalan ili nikakav porez.
Je li Estonija porezni raj?
Nakon svega navedenog, možemo zaključiti: Estonija nije porezni raj u uobičajenom smislu, premda jest porezno konkurentna i poslovno vrlo povoljna država. Do zabune ponekad dolazi jer Estonija nudi nisko efektivno porezno opterećenje na reinvestiranu dobit (0% potencijalno dugi niz godina), što na prvi pogled zvuči kao politika poreznog raja. No, sjetimo se definicijskih obilježja poreznog raja – ultra-niskih (ili nikakvih) poreza u kombinaciji s tajnošću i pomanjkanjem nadzora. Estonija ne zadovoljava te kriterije.
Prisjetimo se nekoliko ključnih točaka zbog kojih stručnjaci zaključuju da Estonija nije porezni raj:
- Estonija ipak oporezuje tvrtke – ne u trenutku kada ostvaruju dobit, nego u trenutku kada je distribuiraju. Standardni porez na distribuiranu dobit (20–22%) je normalna stopa, a ne “nominalna” ili nulta. To znači da Estonija nije jurisdikcija koja nudi nulti porez na dobit općenito, već samo odgodu oporezivanja. Kao što je jedna analiza primijetila, Estonija ima neke atraktivne značajke koje viđamo u poreznim rajevima (poput neoporezivanja zadržane dobiti), ali ne ispunjava konvencionalnu definiciju poreznog raja jer održava visoku transparentnost i međunarodnu usklađenost. Drugim riječima, estonski režim odnosi se na to kada ćete platiti porez, a ne hoćete li ga uopće platiti.
- Transparentnost i usklađenost: Estonijino pridržavanje međunarodne porezne suradnje potpuna je suprotnost ponašanju poreznih rajeva. Porezne oaze obično se oslanjaju na tajnost; Estonija djeluje na načelima transparentnosti. Stoga nećete vidjeti Estoniju na popisima tajnih jurisdikcija koje omogućuju utaju poreza. Štoviše, Tax Justice Network (koji proučava porezne rajeve i financijsku tajnu) procjenjuje da Estonija čini gotovo zanemariv dio globalnog problema izbjegavanja poreza (daleko ispod 1%). To pokazuje da Estonija na globalnoj razini nije značajna oaza za preusmjeravanje dobiti ili ilegalne tokove, za razliku od mjesta poput Bermuda, Luksemburga ili Kajmanskih otoka.
- Ugled i pravni status: Estonija je ugledna članica EU i OECD-a i nije u nijednom službenom kontekstu okarakterizirana kao porezni raj. Primjerice, EU-ova crna lista nekooperativnih jurisdikcija (alat za poticanje reformi u poreznim oazama) ne uključuje Estoniju (usmjerena je uglavnom na male zemlje i teritorije izvan EU). Osim toga, estonski su dužnosnici otvoreno odbacili naziv “porezni raj”, ističući da, iako su porezi u zemlji niski i jednostavni, sve se provodi na transparentan i zakonit način. Zamjenik ministra financija Dmitri Jegorov primijetio je da mnogi strani poduzetnici e-rezidenti zapravo na kraju uplaćuju više poreza u svojim matičnim državama jer njihove tvrtke registrirane u Estoniji uspješnije rastu. Drugim riječima, estonski sustav može potaknuti legitimnu poslovnu aktivnost, što dovodi do više oporezivog prihoda negdje drugdje, umjesto da jednostavno isisava poreznu osnovicu drugih država.
- Poduzetnici i dalje moraju plaćati porez negdje: Važno je shvatiti da korištenje estonskog programa e-Residency i osnivanje tvrtke u Estoniji nije način da osobno izbjegnete poreze. Ako živite u drugoj zemlji i primate dohodak iz svoje estonske tvrtke, općenito ćete morati platiti porez na dohodak u svojoj matičnoj državi (osim ako ne promijenite svoju poreznu rezidentnost u zemlju s niskim porezima). Estonija neće oporezivati vašu plaću ako niste porezni rezident tamo, ali vaša država hoće. Kako često pojašnjava tim e-Residencyja i pružatelji usluga: e-Residency je digitalni identitet, a ne porezno prebivalište. Vaša estonska tvrtka možda može uštedjeti na porezu na dobit dok se ona ne isplati, ali vi kao pojedinac niste oslobođeni poreza u vlastitoj zemlji. Ovo je suprotno stereotipu poreznog raja u kojem se netko može smjestiti na otočić bez poreza i nigdje ništa ne plaćati. Estonija nije osobni porezni raj za vas; ona je alat za učinkovito vođenje poslovanja, uz pretpostavku da ćete poštovati porezne zakone zemlje u kojoj ste zapravo rezident. To je u skladu s globalnim poreznim pravilima i sprječava stvaranje “crne rupe” za izbjegavanje poreza.
U konačnici, Estonija nudi transparentnu, na pravilima utemeljenu poreznu pogodnost, a ne tajnovito utočište. Najbolje ju je opisati kao porezno učinkovitu, digitalno naprednu zemlju, a ne kao poreznu oazu. Država uspijeva biti privlačna za poslovanje i privlačiti investicije, a da ne pribjegava mutnim praksama tradicionalnih oaza. Poduzetnike i tvrtke Estonija privlači jednostavnošću poslovanja, stabilnim okruženjem i pametnom poreznom politikom – ne zato što je mjesto za skrivanje novca.
Zaključak
Dakle, je li Estonija porezni raj? Dokazi govore da ne, nije – barem ne prema uobičajenoj definiciji. Estonija nema ključne elemente koji definiraju offshore porezne oaze: ne nudi općenito nultu poreznu stopu za strane ulagače (porez je samo odgođen, ali se na kraju naplati po normalnoj stopi) i sigurno ne nudi tajnost ili labav nadzor. Umjesto toga, Estoniju treba promatrati kao inovativan porezni model unutar EU – koji objedinjuje niske poreze na reinvestiranu dobit, jednostavan proporcionalni (flat) porezni sustav i izrazito digitaliziranu administraciju. Te značajke donose legitimne koristi poduzetnicima i tvrtkama, potičući rast i ulaganja, umjesto utaje poreza.
Estonija kao porezno povoljna, ali transparentna jurisdikcija
Estonija je sušta suprotnost klasičnim rajevima poput Kajmana ili Paname, koji su svoje financijske sektore izgradili na tajnim računima i tvrtkama oslobođenim poreza. U Estoniji se ne možete sakriti u sjeni; svaka je tvrtka u otvorenom registru i transakcije se mogu prijaviti po međunarodnim sporazumima. Ono što možete učiniti u Estoniji jest učinkovito i globalno razvijati svoje poslovanje, zahvaljujući njezinim progresivnim politikama i tehnološkoj infrastrukturi.
Iz uravnotežene perspektive, Estonija je porezno povoljna i konkurentna zemlja – dosljedno zauzima vrhunska mjesta po poreznoj konkurentnosti i lakoći poslovanja – ali djeluje u okvirima međunarodnih normi i uz transparentnost. Za poduzetnike i digitalne nomade Estonija bi zbog 0% poreza na reinvestiranu dobit i glatkih e-usluga mogla djelovati kao porezni raj. No za one koji žele izbjeći poreze ili sakriti imovinu, Estonija bi bila razočaranje, jer se drži pravila i očekuje to i od vas.
Zaključno, Estonija nije porezna oaza u problematičnom smislu; radije je primjer kako država može imati poslovno povoljan porezni sustav bez žrtvovanja transparentnosti ili pravednosti. Ona nudi najbolje od oba svijeta – poticaje u vidu niskih poreza za pokretanje ekonomske aktivnosti, te ugledno, zakonito okruženje. Ta ravnoteža upravo je razlog zašto se Estoniju često navodi kao uzor, a ne kao negativca, u međunarodnim poreznim raspravama.
